Naslovna Društvo Ujed poskoka za Bjelopoljca umalo koban

Ujed poskoka za Bjelopoljca umalo koban

0

Neprijatan susret sa zmijom koji je umalo bio i koban, imao je 66-ogodišnji penzionisani Bjelopoljac Šula Erović, pišu Dnevne novine.

“Pošao sam u šumu sa namjerom da posiječem 30-ak pritvi za boraniju. Na jednom proplanku ugledao sam nekoliko posječenih grana od lijeske i da bih sebi olakšao posao, zaputio sam se tamo. U trenutku kada sam nagazio na jednu granu osjetio sam strahovit bol u lijevoj nozi. Imao sam utisak, da me u nogu pogodio metak”, priča za Dnevne novine Erović.

Iako je znao da ga je ujeo poskok u 2,5 kilometra od kuće udaljenom selu Bioča, kaže, u trenutku to nije uzeo za ozbiljno.

“Natovario sam posječene pritke na rame i zaputio se ka kući. Usput sam svratio na poznati Pirin izvor i nogu gdje sam doživio ujed stavio u hladnu vodu. Uspio sam da se domognem kuće i kažem ukućanima da me ujela zmija. Stropoštao sam se na patos, a ukućani su se organizovali da me prevezu u bjelopoljsku zdravstvenu ustanovu. Kao kroz maglu, promicale su siluete zdravstvenih radnika u bijelim mantilima”, prisjeća se Erović.

Šule Erović

Osoblje hitne službe i infektolog Izet Čindrak su mu, kaže, spasili život.

“Ne znam koliko sam bio u nesvjesnom stanju, ali poznato mi je da je dr Čindrak neprekidno bdio pored mene. Čini mi se, da kući nije išao, samo da bi mene otrgao iz zagrljaja smrti. I nalog za transport u Klinički centar u Podgorici bio je spreman, ali, zbog mog stanja nijesu smjeli da me prevoze. Uspjeli su da me spasu, i ja sam im na tome neizmjerno zahvalan”, kazao je Erović.

Bez panike

Iako prema evidenciji Hitne pomoći u Podgorici nije bilo pacijenata koji su se žalili na ujed zmije, na društvenim mrežama nedavno se pojavio snimak jedne kako prelazi ulicu kod hotela Hilton.

Takođe, svjež je primjer kada se ovaj gmizavac ušunjao čak i u Klinički centar Crne Gore.

Direktorica Prirodnjačkog muzeja Crne Gore herpetolog Lidija Polović savjetuje građanima da susret sa zmijom ne doživljavaju kao ugrožavanje svoje bezbjednosti.

Naprotiv, kaže, kao potpuno normalan susret sa bilo kojom drugom životinjom, a da pritom ne očekuju agresivnost zmije, jer je većina njih veoma plašljiva pa se pri susretu sa čovjekom najčešće odlučuju na bijeg.

“Progresivna gradnja u urbanim zonama, kao i sve manje zelenih površina u Crnoj Gori, uslovili su da zmije koje žive na tim prostorima budu više uočljive nego što su bile ranije, jer je sve manje mjesta gdje bi se mogle sakriti i nesmetano izlagati suncu, daleko od prisustva i uznemiravanja od čovjeka”, objašnjava Polović.

Od ukupno 15 poznatih vrsta zmija koje žive u Crnoj Gori, ističe, otrovne su tri, dok je ostalih 12 vrsta neotrovnice potpuno bezopasno za ljude.

“Jedna od ove tri vrste otrovnica Vipera ursinii (krški šargan) iako pripada otrovnicama, ima otrov sa veoma slabim dejstvom, koji za čovjeka i krupnije životinje nije opasan. Za čovjeka su opasne samo dvije vrste zmija: poskok (Vipera ammodytes) i šarka (Vipera berus)”, naglasila je Polović.

Komentari

avatar
wpDiscuz